OBITELJ

DOSADA

SREĆA

LJUBAV

MEĐULJUDSKI ODNOSI

ANONIMNOST

PRIJATELJSTVO

USAMLJENOST

ZABAVA

Razgovarajmo jedni s drugima

Svi dobronamjerni ljudi su poželjni za razgovor

Tijekom svog životnog i radnog vijeka osjetila sam veliku otuđenost među ljudima. Obitelj bi trebala biti zajednica, potpora i spoznaja da nikad nisi sam, da uvijek imaš nekoga tko će te ohrabriti i razveseliti, međutim kod nas to često više nije tako. Obitelji se razdvajaju zbog različitih razloga i sve više ima osoba koje žive same i koje su prepuštene samoći i nebrizi svojih najmilijih ili su spletom okolnosti natjerane da veliki dio vremena provode u nekom obliku izolacije (zbog vrste posla). Izjednačava se ljudska sreća s kupovinom i potrošnjom materijalnih dobara. Napredna tehnologija nas zbližava, ali i razdvaja. To što se nalazimo okruženi ljudima ne znači da se i snalazimo dobro u tom okruženju. Usamljenost je jedna od “bolesti” novoga doba. Najgore što možemo učiniti je okrenuti leđa jedan drugome, ne spominjati problem i potiskivati osjećaje. To još nikad nikome nije pomoglo. Moramo biti odgovorniji prema sebi, svom fizičkom, ali i duševnom stanju. Nitko ne kaže da je život lagan i da ćemo ga ispuniti samo sretnim trenucima, no mi smo ti koji biramo hoćemo li biti zadovoljni. Mnogi među nama su vrlo kritični prema sebi i u stanju su kroz cijeli život izvlačiti duhove prošlosti, analizirati svoje postupke i riječi i jednostavno ne dopustiti si da je dozvoljeno pogriješiti. Koliko god mislili ili željeli misliti kako ljubav nema ništa s tim, činjenica je da usamljenost ukazuje na nedostatak ljubavi prema nama samima. Dok pokušavate stići rokove na poslu, glavom vam prolaze misli:kako dalje? Svi želimo i trebamo da nas vole i brinu o nama. Nerijetko, da bismo dobili tu ljubav i pozornost trebamo se prilagođavati, pa čak i ako smo rasli u funkcionalnoj obitelji. Veliki broj ljudi, na žalost, nema sreću roditi se u optimalnim uvjetima za cjeloviti rast i razvoj, jer su mnoge obitelji – disfunkcionalne. Temeljni problem današnjega svijeta je kriza obitelji.

Ljudi trebaju razgovarati s drugima, a ne jedni o drugima

Svi dobronamjerni ljudi su poželjni za razgovor

Brz način života, previše odluka koje prebrzo i pod pritiskom treba donijeti, neizvjesnost zbog dugotrajne krize spadaju u najčešće izazove modernog čovjeka, no najveći izvor stresa je biti prisiljen glumiti snagu. Nemogućnost da pokažemo svoju ranjivost nije slabost. Ona je prirodna potreba ljudskih bića da podijele svoje strahove, svoje loše trenutke, pa i svoje propuste, a ipak budu prihvaćeni i voljeni!
Ženama nije lako ispuniti sva očekivanja i biti voljene, no osobito se ranjivost zamjera muškarcima, jer tko u društvu voli i cijeni muškarca koji se boji, koji ne uspjeva. Danas smo zbog dugotrajne krize stalno izloženi strahovima. Strah nas spriječava da se pokrenemo, da se odlučimo započeti nešto novo, drugačije, da izdržimo izazove kojih na svakom putu ima.
Jednako je prisutan strah od toga da budemo tko jesmo i da postanemo ono što želimo biti ili na što mislimo da imamo pravo. Hrabrost je biti tko jesi unatoč preprekama i prijetnjama. Hrabrost je ne stidjeti se reći ne znam, ne mogu i nisam uspjela. Nije stvar u tome hoćemo li doživjeti teške trenutke, gubitke i poraze, nego kako ćemo na njih gledati – kao kaznu ili kao priliku za učenje i promjenu! A onda nam se događaju nove prilike za radosno življenje, unatoč teškim trenutcima.

Zato trebamo razgovarati jedni s drugima, a ne jedni o drugima!

Treba Vam razgovor?

Slobodno se javite